Aleksandar Stjepanović (1931) profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji. Po sticanju diplome Arhitektonskog fakulteta u Beogradu 1957, zapošljava se u Urbanističkom zavodu grada. Godine 1963, približno u doba značajnih uspeha na arhitektonskim konkursima u Beogradu i Zagrebu, postao je asistent na matičnom fakultetu.
Habilitirao je 1972, a svoje radove verifikovao 1977, dok je redovni profesor Univerziteta u Beogradu postao 1988. godine. U tom zvanju vršio je dužnost dekana od 1983. do 1987. i prodekana od 1977. 1979. godine. Bio je predsednik Društva arhitekata Beograda (od 1995) i Saveza arhitekata Srbije, član redakcije časopisa “Arhitektura-Urbanizam”.
Bavi se arhitektonskim i urbanističkim projektovanjem, enterijernom arhitekturom i publicistikom. Njegov opus broji preko 80 projekata, od čega je više od trećine realizovano. Bio je član inicijativnog osnivačkog odbora Akademije arhitekture Srbije (1995).
Dobitnik Velike nagrade za arhitekturu (1992), nosilac Oktobarske nagrade grada Beograda (1975. i 1978), republičke nagrade dnevnog lista “Borba” (1975), nagrade ULUPUDS-a (1993), Glavne nagrade (1975) i specijalnog priznanja Salona arhitekture (1993).
Najznačajniji objekti i celine: stambeni blokovi 22 i 23 na Novom Beogradu sa pratećim sadržajima, (sa B. Jankovićem i B. Karadžićem, 1968-1977), Zgrada Fakulteta dramskih umetnosti u Bulevaru umetnosti u Novom Beogradu (1975), stambeno naselje Banjica (sa S. Drinjakovićem i B. Karadžićem, 1972–78), zgrada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (sa Lj. Jovanović-Anđelković i B. Jankovićem, 1973–80), stambene zgrade u Krušedolskoj broj 7–9 (sa M. Živadinovićem i B. Jankovićem, 1959), Trnskoj broj 7–9 (u istom timu, 1959), Stojana Protića (sa B. Jankovićem, 1964–65), Rakovici (1969–70), dogradnja Ekonomskog fakulteta u Kameničkoj ulici broj 6 (sa M. Kronjom, 1977–80).